Stari Darwil satovi su nostalgija urara

Kad se spomenu Darwil satovi, prva mi je pomisao na Trst, robna kuća u Trstu koja je bila na četiri kata. Sve je bilo drugačije nego kod nas. Sve to blještavilo, zlatni Darwil satovi kojih kod nas nije bilo. 

Meni kao uraru su lijepe uspomene na Darwil i ti satovi su često bili kod nas na servisu. Čak smo ih neko vrijeme i sami prodavali. To je bilo 1982. – 1983. godine. Imali smo dvije prostorije, servis i dućan. Tu su se prodavali i Darwil i neke druge marke. Velike količine satova su se prodavale i preko sindikata u veleprodaji. 

Kada su krenuli Japanci, počeli su sa baterijskim satovima i Darwil satovi su sve više i više padali kod nas. Nismo ga imali u izlozima nego su ljudi tražili, recimo one sa crvenim svjetlima koji svijetle u mraku. To je bilo krajem 80-tih i početkom 90-tih. Nije samo Darwil propao. Desetine dobrih švicarskih firmi je propala, od Darwila, Omikrona… Nije bilo više interesa. 

Ljudi nisu htjeli sat na navijanje i sa kazaljkama, htjeli su digitalni sat. Onda su Švicarci lupili kontru Japancima gdje je došao Swatch, baterijski sat, analogni i jeftin i tada su se počeli dizati. Mnogi su tada propali, ostali su samo satovi jake firme koje su imale veliki kapital, tipa Rolex, Omega, Corum, Baume & Mercier, oni su se fuzionirali, ušli su u Swatch grupu, smanjili su proizvodnju, svi su koristili iste mehanizme, ali različite cjenovne rangove. 

Darwil je bio u stečaju, njihovi su se satovi mogli jeftino kupiti, moji nisu to čak ni htjeli zato što smo ih imali dosta. Ja govorim o ovome što se dešavalo u Trstu, ne znam što je točno bilo u Švicarskoj.

Ali meni su osobno ti satovi, kao i mnogim mojim kolegama urarima, ostali u jako lijepom sjećanju jer su njihovi mehanizmi bili predivni za servis.

Nekadašnji ženski satovi i njihova rijetkost

Kvaliteta, trajnost, preciznost. To su trajne vrijednosti koje su imali stari ženski satovi i takvi se teško danas nalaze na tržištu. Kod mog sata mehanizam nikad nije bio servisiran, a on i dalje radi. Urar kaže da je to veoma precizan sat, u rangu digitalnih satova mjerenja vremena. 

Nažalost, tvornica gdje su se tako kvalitetni ženski satovi proizvodili danas više ne postoji. Možda su čak poslovali u minusu da bi se ti ženski satovi prodavali, jer su širili reklamu. Ali su ti satovi bili toliko trajni da su ljudi kupili sat i nisu imali potrebu za drugim, i na taj način prodaja im je stala. Mislim da su se takvi ženski satovi tu kod nas posljednji put mogli kupiti 2007 godine. 

Sat koji ja imam, ima 17 rubina (mada je već polako izblijedio natpis). Na poleđini sata postoji oznaka 7071, koja predstavlja broj mehanizma. Ja sam taj sat naslijedila od svog dede, koji je bio potpukovnik, a dobio ga je za 20 godina služenja u vojsci. To je bilo 1970 godine. On je taj sat nosio dok nije dobio Seiko sat na kumstvu. Taj sat je dobio 1975 godine. Što znači da je nekih 10-tak godina nosio Darwil sat, s tim što ga je kasnije nosio paralelno sa Seiko satom. Moj sat nema klasičnu sekundaru, nego se ona nalazi u donjem dijelu sata. Remen na njemu nije njegov originalan. Ovo je neki jeftiniji zamjenski remen, koji je naknadno stavljen, jer je on bio bez remena. Njegov originalni remen je bio kožni, koji je s vremenom istrunuo i pukao. Ja sam stavila drugi remen, ali nije se nigdje mogao kupiti ili nabaviti onakav kakav je bio originalni. Moj djed je sat prenio na oca, ali ga on nije nosio nego ga je kasnije dao meni. Pošto ženski satovi tada nisu bili toliko česti, nažalost nemam nikakav sat od bake – što bih jako voljela.