Imam oca koji je jako tvrdoglav i ne želi nikad ničiji savjet ili sugestiju prihvatiti. Trenutno ga ja i sestra nagovaramo da napokon krene u izradu zubne proteze koju već godinama odgađa, a ostalo mu samo nekoliko njegovih zuba u ustima trenutno.
Radi se o tome da je on čitav život imao jako veliki strah od zubara i upravo taj strah ga je doveo do sadašnje situacije jer je njegovo dugogodišnje zanemarivanje zuba dovelo do toga da danas gotovo da i nema svojih zuba.
Njega sada više i ne smeta činjenica da nema zuba, ali u ovo moderno doba stvarno je ružno vidjeti osobu bez zuba, pa čak ako se i radi o starijoj osobi. Upravo zbog toga sestra i ja smatramo da je izrada zubne proteze u njegovom slučaju najbolja opcija.
Naši pokušaji da ga u to uvjerimo bili su svi do jednog redom neuspješni. Od toga da smo htjeli na lijep način objasniti mu da bi mu izrada zubne proteze jako olakšala život jer bi mogao normalno jesti i neke tvrđe stvari koje je do sada izbjegavao – pa sve do onih ružnih grubih objašnjenja da izgleda katastrofa bez zuba i nije uopće za jadnost sa takvim ustima.
Ništa od svega toga nije upalilo jer je očito njegov strah od zubara prevelik, a možda se i s godinama totalno naviknuo na sebe bez zuba i više uopće ne gleda na to kao na neki problem i minus.
Mi smo i dalje uporni i smatramo da bi mu izrada zubne proteze olakšala život, a podigla i kvalitetu života. Stoga nas zanimaju konkretni primjeri u izradi zubne proteze koji bi nam služili kao argumenti dok pričamo sa njim o tome. Dakle – kako, koliko dugo, koliko bolno, kako često i slično je u igri kad je u pitanju izrada zubne proteze putem redovnog zubara?